Kada razmišljam o hemikalijama često se sjetim moje profesorice hemije iz srednje škole. Kako bi skrenula pažnju na to da je hemija svuda oko nas, znala je da kaže: „Hemija ti je na glavi, a ne znaš šta je hemija“. Mislila je na farbu za kosu koja je tada, kao i danas, bila široko rasprostranjena i rado korištena.
Tačno je, hemikalije koristimo i onda kada toga nismo svjesni i često nam olakšavaju svakodnevni život. Mogu da unaprijede naše zdravlje, doprinesu bezbjednosti hrane i pića, pomažu nam u kontroli štetočina, štite nas od sunčevog zračenja. Jednostavno, hemikalije imaju bezbroj korisnih osobina koje želimo da iskoristimo.
Zašto su onda hemikalije dospjele na stub srama?
Pored osobina koje poboljšavaju naš kvalitet života, hemikalije mogu imati i osobine koje ugrožavaju čovjeka i životnu sredinu. Loše upravljanje hemikalijama može imati nesagledive posljedice po zdravlje, životnu sredinu ali i ekonomiju.
Velike količine opasnih hemikalija i polutanata oslobađaju se u životnu sredinu, zagađuju lanac ishrane i akumuliraju se u našem tijelu gdje mogu dovesti do značajnih štetnih efekata na zdravlje.
Zabrinjavajuće hemikalije detektuju se u majčinom mlijeku (dioksini i furani), urinu (ftalati) i krvi (teški metali). Hemijske zagađivače nalazimo u vazduhu, vodi, zemljištu i bioti u svim dijelovima svijeta, čak i u udaljenim regijama u kojima se hemikalije nikada nisu koristile. Neki organohlorni pesticidi čija proizvodnja i upotreba su odavno zabranjeni, pronađeni su u himalajskim glečerima.
Zagađenje ne poznaje granice. A dugačak je put od prestanka proizvodnje i korištenja neke hemikalije do njenog nestanka iz životne sredine.
Sve navedeno su činjenice i ne treba ih zanemariti. O ovim problemima dosta se govori i oni su razlog zakonskog regulisanja oblasti hemikalija.
Ali da se vratim na moju profesoricu hemije. Hemikalije su zaista svuda oko nas.
Sredstva za čišćenje i dezinfekciju su vam poznata, o njima i ja često pišem. Da li biste se odrekli dobrobiti koju ona donose? Ja sigurno ne bih. Ne možemo da se odreknemo ni lijekova ili električnih uređaja koji takođe sadrže veliki broj hemikalija. Da li bismo danas mogli zamisliti život bez baterija? A one ne mogu da postoje bez hemikalija.
Hemikalije ne treba da izbjegavamo, niti to možemo da uradimo. Ali treba da budemo pažljivi i racionalni u njihovom korištenju te da poštujemo uputstva za bezbjednu primjenu.
Na kraju krajeva, sve oko nas možemo da razložimo na sastavne dijelove i to hemijske. Hrana je hemijska smješa: voda, proteini, ugljeni hidrati, masti i mikroelementi. Čak i ako voće ili povrće ne tretiramo hemijskim sredstvima za zaštitu bilja, prirodno sadržana jedinjenja su takođe hemikalije.
A neka hemijska jedinjenja iz prirode mogu biti toksičnija od sintetičkih jedinjenja, npr. mikotoksini. Koliko vas je odstranilo pljesnivi dio sa marmelade i nastavilo normalno da je konzumira? Najčešće nas ne brinu generisani mikotoksini koji ostaju u marmeladi i kada odstranimo vidljivu plijesan. O njima ne razmišljamo kao o toksičnim hemikalijama.
Ali često pokušavamo da u domaćinstvu izbjegnemo „hemijska“ sredstva za čišćenje pripremajući vlastita sredstva koja čiste odlično a nisu „hemija“. Soda bikarbona? Limunska kiselina? Sirće? Sve su to hemijske supstance koje ne smatramo „hemijom“.
Kao ljubitelj serije Breaking Bad na kraju ću se prisjetiti Voltera Vajta prije nego što je postao Hajzenberg. Govorio je o hemijskom sastavu ljudskog tijela: vodonik 63%, kiseonik 26%, ugljenik 9%, azot 1,25%, kalcijum 0,25%, hlor 0,2% itd.
Ljudsko tijelo kao i sve oko nas sazdano je od hemikalija. Koristimo ih svaki dan čak i kada toga nismo svjesni. Imajte to na umu drugi put kada poželite da izbjegnete „hemiju“ i okrenete se prirodi.
Kakvo je vaše mišljenje o ovoj temi? Pišite mi na nina.pajovic@bens-consulting.eu.
Avtor izvirne slike George on Pixabay
nina.pajovic@bens-consulting.eu
Nazad
